Poznato je kako podstanari i studenti već duže vrijeme “muku muče” s pronalaskom stanova u Splitu, Dubrovniku i drugim obalnim gradovima, po cijeni koja bi im bila koliko-toliko prihvatljiva. Osim visokih cijena, još je dodatna nepogodnost to što gotovo u pravilu tijekom ljetne sezone moraju iseliti iz stana koji se onda iznajmljuje turistima.
Tko to može platiti?
S jedne strane to je sasvim razumljivo: vlasnici nekretnina žele dobiti što više za najam svog prostora. Mnogi tijekom dva mjeseca sezone zarade više od kratkoročnih turističkih najmova negoli što bi dobili tijekom cijele godine od stalnih podstanara, pogotovo ako se radi o nekretninama na atraktivnim lokacijama bliže centru.
Ipak, čini se da su cijene podstanarstva na primjer u Splitu probile sve granice. Dovoljno je pratiti stanje preko internetskih oglasnika tipa Njuškalo ili Index Oglasi, ili preko specijaliziranih Facebook grupa za iznajmljivanje stanova, pa da se shvati kako biti podstanar u Splitu danas mogu samo vrlo bogate osobe s iznadprosječnim primanjima.
Cijene stanarina u Splitu, u odnosu na prošlu godinu, ove su godine veće za još barem 20-ak posto, iako su i prošle godine cijene bile dosta visoke. Tako se garsonijera od cca 25 kvadrata iznajmljuje za 300 eura, a jednosobni i dvosobni stanovi od 40 do 65 m2 za najmanje 450 pa sve do 800 eura. Ima čak i nekih koji malo uređenije stanove i na boljim pozicijama (Žnjan, centar) iznajmljuju za 11.000 kn mjesečno.
Što to sve u praksi znači? Većina podstanara bježi iz Splita i pokušavaju pronaći stanove za najam u Kaštelima ili Solinu, mada je i tamo situacija gotovo ista. Cijene su svega nešto malo manje. I ne samo to, nego malo tko da na obali iznajmljuje nekretnine stalnim podstanarima, a da ih tijekom sezone “ne tjera” na ulicu.
Posljedica svega toga je da se ljudi sve više sele iz turističkih gradova koji tako izvan sezone postaju pusti, a tijekom sezone se dave u ogromnim prometnim gužvama. Također, sve se manje djece upisuje u lokalne škole pa je demografska budućnost popularnih turističkih gradova sve samo ne ružičasta.
Kupnja stana za mnoge je nedostižan san
Neki će reći zašto podstanari ne kupe vlastiti stan, pa makar i na kredit? Cijene nekretnina za kupnju također su izrazito visoke; u Splitu se tako jednosobni stanovi od 40-ak kvadrata prodaju za oko 130.000 eura ili gotovo milijun kuna. Tko ne vjeruje, može se sam uvjeriti tako da pogleda dostupne internetske oglasnike. Kad bi netko digao kredit od 130.000 eura na 20 godina za kupnju stana, cijena rate kredite bila bi malo manja od 6000 kn / mjesečno.
Zbog svega navedenog sve se češće čuju pozivi na ograničavanje turističkog iznajmljivanja, pa čak i zabranu nekih usluga kao što je primjerice AirBnB. Naime, ovu su platformu ograničili i djelomično zabranili mnogi poznati svjetski gradovi poput New Yorka, San Francisca, Los Angelesa, Amsterdama, Pariza, Barcelone… upravo iz sličnih razloga. U tim su gradovima, kao i npr. u Splitu, zbog popularnog turističkog iznajmljivanja cijene stanarina “otišle u nebo”, kao i cijene nekretnina, pa su pojedine četvrti dobrim dijelom ispražnjene od stalnih stanovnika.
Tako je npr. u New Yorku ilegalno iznajmljivati stan za boravak kraći od 30 dana, pa čak i samo oglašavanje. Novčana kazna za to je do 7.500 američkih dolara.
Iako zabrane same po sebi ne mogu ništa dugoročno promijeniti, očito je da se treba osmisliti nekakva prihvatljiva stambena politika koja bi podstanarima i onima koji žele steći svoj krov nad glavom omogućila najam odnosno kupnju odgovarajuće nekretnine. Inače će u gradovima uz obalu biti sve manje stanovnika, a sve će biti podređeno kratkoročnom sezonskom iznajmljivanju.
Nominalno, kod nas postoji POS model stanogradnje koji omogućuje relativno povoljnu kupnju stambenih kvadrata za one kojima je to doista najpotrebnije. No sustav kojim se odobravaju POS stanovi očito je daleko od savršenog i jako se mnogo zloupotrebljava bez ikakvih zakonskih posljedica. Tako svako malo svjedočimo novinskim natpisima da i mnogi koji su kupili subvencionirane stanove, u njima ne žive nego ih iznajmljuju turistima.
Preporučujemo: Što gosti očekuju od iznajmljivača?
Preporučujemo: 38 zlatnih savjeta za uspješno iznajmljivanje apartmana
Preporučujemo: Važnost kvalitetnog opisa apartmana
Sve u svemu, ako se ne poboljša situacija vezano uz najam ili cijenu kvadrata, bit će sve više onih koji će se odlučiti za trajan odlazak u Irsku i Njemačku. I tamo su cijene stanovanja dosta visoke, no zato su plaće neusporedivo bolje nego u Hrvatskoj. Stoga je za mnoge podstanarski život u Corku ili Frankfurtu prihvatljivija opcija negoli isti takav u, primjerice, Splitu.
